Židovsko groblje u Rijeci

Bitno je naglasiti da uz postojeću sinagogu značajan spomenik postojanja Židova na riječkom području je i Židovsko groblje.

Židovska zajednica u Rijeci pokapala je svoje mrtve na vlastitom groblju koje se nalazilo blizu ceste što je vodila na Belveder, sjeverozapadno od Starog grada. Zbog neumoljivog razvitka grada, staro Židovsko groblje zauvijek je iščezlo, kao i ostala groblja koja su u vremenu od 1619. do 1845. postojala izvan gradskih zidina.

Zaključkom Gradskog poglavarstva iz 1840. godine, zajednici Židova određuje se pokapanje mrtvih na novom groblju Kozala, što je i uslijedilo od 1875. godine na dva grobna polja ukupne površine od 6.033 m2.

Kada je 1976. godine uslijedila eksproprijacija groblja, književnik Teodoro Morgani iz Genove, uz još 117 nekadašnjih građana Rijeke iz osam zemalja i tri kontinenta te potporu Židovske općine Rijeka, pokreće sklapanje nagodbe o plaćanju naknade za grobna mjesta na izdvojenom grobnom polju za sljedećih 30 godina, a radi zaštite groblja kao povijesne i kulturološke cjeline.

Kao sastavni dio gradskog groblja Kozala, Židovsko groblje uz mrtvačnicu postaje zaštićeno spomeničko područje 1. ožujka 1993. godine i svjedoči o ostavštini i višestoljetnom postojanju zajednice Židova u gradu Rijeci.