Sinagoga u Rijeci

Savez ortodoksnih Izraelićana je 1928. godine kupio zemljište u tadašnjoj ulici Via Galvani, današnja Ulica Ivana Filipovića, te pokrenuo inicijativu za izgradnju „ortodoksne” sinagoge kako bi se mladi okupili i sudjelovali u učenim razgovorima, molitvi i razmjeni mišljenja.

„Mala ortodoksna schull sinagoga” sagrađena je prema nacrtima projektanata G. Angyala i P. Fabbra, bez ukrasa i simbola na pročelju, asimetričnog pročelja s oblogom od kamena i crvene cigle koji joj i danas daje uočljivo koloristički izgled.

Sinagoga u Rijeci, vrijedan spomenik kulture i tradicije Židova ovog kraja, jedna je od ukupno tri sinagoge u Republici Hrvatskoj koje su „preživjele” razdoblje Drugog svjetskog rata i ostale sačuvane od potpunog ili djelomičnog uništenja (ili prenamjene).

Sinagoga danas ima prvenstveno spomeničko značenje i sjedište je Židovske općine u Rijeci.

Izvedbena varijanta zapravo je treće rješenje inženjera Angyala i Fabbra, koja je usprkos manjim izmjenama zadržala idejni duh projekta. Unutrašnjost hrama podijeljena je na predprostor i dio namijenjen obredima. Ritam triju prozora bočne fasade ponavlja se i unutrašnjosti u trima proporcionalnim jedinicama prostora. Dva sačinjavaju obredni prostor zajedno s balkonom iznad trećeg, odvojenog ulaznog dijela. Taj je balkon – „esrat naschim” namijenjen ženama koje su morale biti odvojene od muškaraca, pa ih je na balkonu skrivala rešetkasta ograda. Za vrijeme obreda vjernici su okrenuti prema „aaron-ha-kodeshu”, mjestu na kojem se čuva Tora – Sveta knjiga. U istom smjeru, prema istoku, okrenut je i rabin sa svoja dva pomoćnika, kantorom i hazanom. Njihovo je mjesto na istaknutom povišenju – „bima”.

Jedini ukras unutrašnjosti je oslikani vijenac ispod samoga krovišta i stilizirani vegetativni reljef ispod razine prozora.

Unutrašnjost sinagoge obnovljena je tijekom 2006., odnosno u cijelosti je dovršena 2008. godine prema projektu riječkog arhitekta Vladi Bralića.