Hram nestao u vihoru rata

Židovska vjerska zajednice u Rijeci godine 1890., raspisala je dobrovoljni doprinos za gradnju židovskog hrama i otkup potrebnog zemljišta za izgradnju. Akcija sakupljanja dobrovoljnih priloga, koju je vodio poseban Odbor unutar Židovske vjerske zajednice, trajala je deset godina.

Prvobitni prijedlog projekta za izgradnju hrama ponudio je arhitekt W.Stiassny iz Beča, no, odlukom Židovske zajednice 1901. g. prihvaćen je prijedlog budimpeštanskog arhitekta LEOPOLDA BAUMHORNA, po čijim nacrtima je riječki graditelj Carlo Conighi započeo izgradnju 1902. godine. Razlog “promjene” projekta, odnosno arhitekta nije poznat, obzirom da je sva dokumentacija Židovske vjerske zajednice uništena tijekom drugog svjetskog rata. Arhitekt Leopold Baumhorn projektirao je Esztergonsku sinagogu 1888. g. , nakon riječke sinagoge i segedinsku, a na teritoriju Mađarske izgrađeno je prema njegovim projektima više od dvadesetak ždovskih hramova. Građevina je dovršena u rujnu 1903. i time je kako izvori navode – nedvojbeno mogla zadovoljiti potrebe 2.500 ( registriranih ) vjernika Židovske vjerske zajednice u Rijeci.

Bogatstvo dekoracije

Unutrašnjost hrama bila je bogato dekorirana o čemu nam svjedoče i sačuvane fotografije i detaljan opis autora knjige “ŽIDOVI RIJECI U OPATIJI” Teodora Morganija. Autor u knjizi iznosi sjećanja na prostrani i prelijepi hram s četiri središnja luka, mjedene lustere, ružičaste mramorne prošarane stupove koji su završavali s pozlaćenim kapitelima pridržavajući balkon rezerviran za žene. Četiri središnja luka ukrašena zlatom nadvijala je kupola obojena u plavo i ukrašena s brojnim zvjezdama. Kultno mjesto bilo je povišeno s tri stepenice, na podlošcima od tamnog mramora bile su dvije menore, velike sedmokrake svjetiljke, željezna rešetka koja je okruživala “tevu”, platformu na kojoj su bile sjedalice za ceremonijalni obred oblačenja svitaka TORE – bogato ukrašene skupocjenim brokatom koji je bio dekoriran alegorijskim biljkama i narom. Unutrašnja dekoracija time je odgovarala projektu arhitekta Baumhorna, a čuva se u Historijskom arhivu u Rijeci. Unatoč tome što je cjelokupna unutrašnjost bila u “maurskom stilu”, rješenje prostorne dispozicije tipična je ( bila ) za secesiju. Na cijelom širokom prostranstvu tadašnje Austro – Ugarske Monarhije ta dekoracija židovskog hrama – “templ-a” ( op.p.: templ uobičajeni naziv za židovski hram ), postala je klišeom uz dozvoljene varijacije koju prepoznajemo i u riječkom hramu. Ova velebna građevina – autentično umjetničko djelo ( mađarskog elekticizma izgrađenog u opeci ) koje je nastalo u Rijeci početkom XX st. ( na raskrižju Cambierieve, trga Kapucina i Ulice Zagrad ), povjesno je svjedočanstvo Židovske vjerske zajednice i jednog vremena, ogromnih napora uloženih u izgradnju – a koji su bezobzirno uništili / minirali / nacistički okupatori 25.01.1944.

( Tekst pripremila : mr. sc. Irena Deže S.prof.)

( izvod iz knjige, R.Matejčić, Kako čitati grad )